Osim različitih modela finansiranja i dobrih praksi datih dalje u tekstu, pogledajte i sljedeće dokumente Privredne komore Sedone o tome kako, kao dio njihovog modela finansiranja, pridobijaju nove članove DMO-a.
Ove tri infografike dostavljane su potencijalnim članovima i privrednim subjektima kako bi se informisali i potakli da postanu članovi. Posmatrajte ih kao ciljano reklamiranje namjenjeno novim članovima, kojim se na jednostavan i interesantan način pokazuju prednosti članstva u DMO-u:
3 razloga zašto postati dio Komore
Infografika – prednosti članstva u Komori
Promotivna infografika- Pridružite nam se_radimo dobre stvari
Prvi od sljedeća dva dokumenta se koristi da se članovi pozovu da postanu partneri DMO-a. Drugi dokument je zahtjev za partnerstvo koji obuhvata obrazac za popunjavanje, kategorije i naknade za partnerstva, kao i kontrolnu listu da bi privredni subjekti na odgovarajući način bili zastupljeni na internet stranici DMO-a:
Pismo za partnere-Pridružite nam se-2018-2019
Izuzetno važno za uspješan početak i dalji rad bilo koje DMO je utvrđivanje održivih izvora finansiranja. DMO-ovi se često finansiraju kombinacijom modela javnog i privatnog finansiranja. Svaka DMO, međutim, treba raditi na jačanju angažmana i učešća privatnog sektora u svim aspektima rada DMO-a, uključujući upravljanje i finansiranje. Pomenuti izvori finansiranja imaju veliki uticaj na upravljanje DMO-om, a izvori od kojih dolazi najviše finansijskih stredstava obično imaju i najveći uticaj na donošenje odluka u okviru DMO-a.
Prema studiji koju je 2015. godine provela organizacija Destinations International, a koja se bavi organizacionim i finansijskim profilima DMO-ova, 88% finasiranja DMO-ova je te godine došlo iz javnog (vladinog) sektora, dok je preostalih 12% došlo iz privatnih izvora. Glavni javni izvori su obuhvatali porez na noćenje, takse distrikta za unaprijeđenje turizma/distrikta za marketing turizma/dobrovoljnu taksu za marketing, ostale poreze na nivou okruga, pokrajine i savezne države, poseban porez koji plaćaju restorani i ostale nacionalne poreze. Oko 39% DMO-ova ima članove koji plaćaju članarinu, dok za veće DMO-ove taj procenat dostiže 60%.
U sljedećim stavkama rezimirani su različiti modeli javnog finansiranja koji se koriste za DMO-ove:
U sljedećim stavkama rezimirani su različiti modeli privatnog finansiranja DMO-ova:
Ne postoji jedan model finansiranja koji će biti dovoljan da dugoročno održava DMO. Umjesto toga, svaka DMO treba koristiti različite modele finansiranja u kojima učestvuju stejkholderi DMO-a i iz javnog i privatnog sektora.
DMO-ovi trebaju razmotriti sljedeće modele finansiranja kao dopunu finansijskih sredstava koja dobijaju od općine.
Većina DMO-a širom svijeta ima programe članstva koje koriste da okupe industriju turizma na jednoj destinaciji. Uobičajeno je da se naplaćuju članarine, pa tako i sami članovi predstavljaju izvor prihoda za DMO-a. Programi članstva, međutim, rijetko, ako ikada, predstavljaju veći izvor finansiranja za DMO i obično čine 10% svih prihoda ili manje. Na članove se, prije svega, treba gledati kao na partnere, a ne samo kao na izvore prihoda od članarina.
Programe članstva treba stalno revidirati, pa u tom smislu veliki broj DMO-a u okviru svog Upravnog odbora ima komisiju za članstvo koja je zadužena za procjenu ovih programa. Prilikom revidiranja programa treba ocijeniti pogodnosti članstva, način pridobijanja i zadržavanja članova, komunikaciju, kao i angažman DMO-a.
Kada se radi o novim DMO-ima, preporuka je da se na programe članstva gleda kao na način da se DMO-u i industriji turizma da veći uticaj na lokalnom nivou i da se pokaže kako DMO predstavlja industriju. Programe članstva treba posmatrati i kao mehanizam koji DMO može obezbjediti nacionalnoj turističkoj organizaciji kao vid podrške njihovom angažmanu i radu sa privatnim sektorom na lokalnom nivou u svrhu prikupljanja podataka ili učešća u vladinim programima ili programima nacionalne turističke organizacije (studijska FAM putovanja, učešće na sajmovina, ugošćavanje, itd.).
Prilikom pripreme programa članstva važno je odrediti relativno niske članarine kako bi se ohrabrio što veći broj privrednih subjekata iz turizma da se priključi DMO-u. Osim ustanovljavanja visine članarine, važno je da program članstva sadrži pogodnosti koje DMO nudi, strategiju pridobijanja i zadržavanja članova, kao i dobru strategiju komunikacije, odnosno strategiju angažovanja članova. Niže u tekstu dati su neki primjeri programa partnerstva drugih DMO-ova (uključujući i jednog načeg učesnika, Organizacije za turizam i odmarališta Adjare!).
DMO-ovi trebaju razmotriti sljedeće pogodnosti članstva koje mogu ponuditi partnerima iz industrije turizma:
Na osnovu dobrih međunarodnih praksi preporučuje se da DMO-ovi imaju jednu ustanovljenu nižu cijenu članarine (na primjer, 600 GEL godišnje) plus promjenjivu cijenu za veće hotele koji mogu platiti više (na primjer, +50 GEL godišnje po sobi).
Kao nova DMO, organizacija može razmotriti mogućnost da članovima omogući besplatno članstvo tokom prvih 6 do 12 mjeseci kako bi uvidjeli prednosti članstva. Druga mogućnost je da se članovima ponudi da članarinu za prvu godinu plate u naturi kroz svoje turističke usluge. Dakle, umjesto da partnerski hotel plaća članarinu u gotovini, može DMO-u dati vaučer za svoje usluge u visini vrijednosti članarine koji onda DMO može koristiti za marketinške kampanje (npr. osvojite putovanje) ili za smještaj tur operatora ili novinara u datom hotelu.
Većina članova DMO-a su mala i srednja preduzeća kojima su potrebne različite usluge poslovnog razvoja koje je često teško pronaći izvan većih gradova. DMO-ovi mogu napraviti spisak usluga koje mogu nuditi članovima, bilo direktno ili preko odobrenih i ugovorenih pružalaca usluga. Te usluge mogu obuhvatati:
DMO može organizirati različite festivale i događaje, uključujući: 1) kulturne proslave, 2) umjetničke i zabavne događaje, 3) poslovne i trgovačke (uključujući kongresne) događaje, 4) obrazovne i naučne skupove, 5) sportska takmičenja, 6) rekreativne događaje i 7) privatne skupove (npr. vjenčanja).
Nova DMO treba razmotriti uspostavljanje programa zajedničkog marketinga sa postojećim festivalima i događajima, dok su neke DMO u mogućnosti da dobiju grantove i organiziraju nove festivale i događaje. Druga moguća uloga je povećanje stepena profesionalizma festivala i događaja kroz programe obuke i edukacije za lokalne organizatore događaja. Osim toga, ako su kongresi i sportski događaji važna ciljna tržišta, nova DMO može odlučiti da uspostavi novi odjel sa osobljem zaposlenim na puno radno vrijeme zaduženim upravo za ta tržišta.
Događaji mogu donijeti prihod DMO-u kroz naplatu ulaza, prodaju robe tokom događaja i pribavljanje sponzora za događaje. Sve dok je prihod ostvaren od događaja veći od troškova tog događaja, DMO može koristiti događaje za ostvarivanje prihoda. Pogledajte stranicu Maraton u Sedoni za primjer jednog takvog događaja.
DMO-ovi mogu članovima preko svoje internet stranice ponuditi mogućnost direktne rezervacije usluga ili paketa koje su pripremili članovi ili sama DMO. Neke DMO su ustanovile politike kojima se obezbjeđuju nepristrasne preporuke turistima u turističkom info centru ili na internetu, a ako to dovede do rezervacije, privredni subjekti su saglasni da DMO-u plate dogovorenu proviziju.
Gradske turističke kartice, odnosno kartice za atrakcije (city pass/attraction pass) su model koji DMO-u omogućava da nekoliko atrakcija objedini i ponudi ih po dogovorenoj, umanjenoj cijeni. Time je turistima omogućeno da kupe ulaznicu za više atrakcija odjednom, a ako DMO može dobiti odgovarajuću cijenu, onda prodajna cijena može obuhvatati i naknadu koja ide direktno DMO-u od svake prodane kartice. Za primjer vidjeti karticu za atrakcije u Washingtonu.
DMO može prodavati i suvenire i drugu turističku robu (majice sa brendom destinacije, kalendare, razglednice, proizvode lokalnih zanatlija, itd.) koja se prodaje u turističkom info centru, ali i u objektima članova DMO-a.
Ako općinske, odnosno regionalne vlasti ne mogu turistima uvesti novi „porez na noćenje“ kako bi pomogli upravljanje i marketing destinacije, DMO-ovi mogu uvesti dobrovoljnu taksu, odnosno naknadu koju plaćaju sami turisti. Ova dobrovoljna naknada može biti zasnovana ili na opcionom modelu gdje prilikom odjave iz smještaja goste pitaju da li bi željeli da na račun dodaju i ovu dodatnu naknadu ili na uspješnijem modelu gdje se naknada automatski naplaćuje od turista osim ukoliko nisu direktno rekli da to ne žele.
Još jedan model koji se sve više koristi u Sjevernoj Americi je uspostavljanje distrikta za unaprijeđenje turizma (TBID ili TID) o kojima možete pročitati ovdje. Dobrovoljna naknada u okviru distrikta za unaprijeđenje turizma je naknada koja se plaća prilikom odjave a koju hoteli dobrovoljno primjenjuju. Naknada ide direktno za pomoć i finansiranje DMO-a. Umjesto dobrovoljnih, ove naknade mogu biti i propisane zakonom.
Za provođenje ovog programa, DMO treba izraditi brendiranu signalizaciju za prodajna mjesta koja će se postaviti na recepciji i kojom će se objasniti svrha dobrovoljne takse, odnosno naknade koju plaćaju turisti i razlog zašto je ova taksa, odnosno naknada važna za pomoć održivom upravljanju turizmom u datoj regiji. DMO može svakom članu dati jednu knjižicu iz koje se gostima daju priznanice sa dodatnim objašnjenjem i izražava se zahvalnost za doprinos, a ujedno se i prati broj naknada koje je član DMO prikupio.
Korist ovog modela finansiranja je ta što će, ako se pravilno objasni i ako privredni subjekti podrže ovaj program, DMO ostvarivati prihode od posjetilaca destinacije bez dodatnih troškova po članove DMO-a. Sa povećanjem broja posjeta, povećat će se i finansijska sredstva DMO-a. Privredni subjekti će se brinuti da povećanje troškova za turiste ne bude smanjilo potražnju, ali se to može riješiti odgovarajućim objašnjenjima i porukama privrednim subjektima i podsjećanjem kako će ta finansijska sredstva pomoći DMO-u da poveća broj turista na datoj destinaciji. Vidite prilog od Američkog udruženja hotelijera i drugih smještajnih kapaciteta (AHLA) o preporukama za upravljanje i primjenu taksi, odnosno naknada u okviru distrikta za unaprijeđenje, odnosno marketing turizma.
Pogledajte niže date primjere ove takse, odnosno naknade iz Sedone:
TID-dobrovoljna taksa/naknada-često postavljana pitanja
TID-dobrovoljna taksa/naknada-sporazum:
Grantovi su finansijska sredstva koja vladine agencije i međunarodni razvojni partneri daju na ime podrške nekoj javnoj svrsi. Grantove ne treba vraćati agenciji koja ih daje. Brojne armenijske vladine agencije i međunarodni razvojni partneri daju grantove za posebne projekte. Ti projekti obuhvataju ekonomski razvoj, razvoj malih privrednih subjekata, razvoj radne snage, uređenje destinacije, kao i očuvanje prirodnog i kulturnog nasljeđa. Grantovi se obično ne daju za operativne troškove, ali većina davalaca grantova dozvoljava da se dio grantovskih sredstava koristi u administrativne svrhe, uključujući opće i administrativne troškove.
AHLA-preporuke-za-upravljanje-i-primjenu-taksi-i-doprinosa-DMO-a